Alergijski rinitis ( Alergijska upala nosne sluznice)

Alergijski rinitis ( Alergijska upala nosne sluznice)

Tradicionalna kineska medicina smatra da perinealni alergijski rinitis nastaje zbog deficita plućnog i bubrežnog obrambenog Qi sustava, kojeg uzrokuje zadržavanje “vjetra” u nosu.
                                                                    ***
S obzirom na simptome sezonalnog alergijskog rinitisa tradicionalna kineska medicina je identificirala dva tipa : “vjetar-hladnoća” i “vjetar-vrućina”.

Zapadna medicina smatra da alergijska upala sluznice nosa nastaje, zbog pretjeranog odgovora imunosnog sustava na površini sluznice te oslobađanje histamina dolazi kao posljedica.

Postoje dvije vrste alergijske upale: sezonalna alergijska upala sluznice i perinealni (cjelogodišnji) rinitis.

Sezonala alergijska upala sluznice povezana je s antigen-antitijelo događanjem, uz oslobađanje histamina, ali u samo određeno doba godine. Upravo iz tog razloga nazivamo ju sezonalnom, a uzrokuje ju antigen iz skupine čestica peluda (peludna alergija). Simptomi su: svrbež, začepljenost i curenje iz nosa, svrbež i osjećaj peckanja u očima te glavobolja i umor. Uz navedeno, moguća je I sekundarna bakterijska upala sinusa do koje dolazi, zbog upalnog zadebljanja sluznice nosa (mukoza) i nemogućnosti otjecanja sadržaja iz sinusa.

Perinealni (cjelogodišnji) rinitis također je praćen cijelim nizom simptoma kao i sezonalna alergijska upala sluznice. Alergeni su u ovm slučaju: prašina, spore gljivica, životinjska dlaka, prhut i feces grinja. Kod cjelogodišnjeg rinitisa alergijske reakcije često se manifestiraju osjetljivošću nosne sluznice na nespecifične podražaje kao što su dim cigarete, ispušni plinovi te različiti mirisi poput parfema.

Tradicionalna kineska medicina smatra da perinealni alergijski rinitis nastaje zbog deficita plućnog i bubrežnog obrambenog Qi sustava, kojeg uzrokuje zadržavanje “vjetra” u nosu.

Deficit plućne i bubrežne Qi energije može biti stečen ili može nastati intrauterino i tijekom poroda djeteta. Upravo na taj način oslabljena plućna i bubrežna Qi energija ujedno je i slaba zapreka ulasku patološkog “vjetra”, koji onda lako zaposjeda nos, sinuse i izaziva ranije opisane simptome.

U tradicionalnoj kineskoj medicini u procesu disanja, osim pluća, sudjeluje i bubreg, čija je uloga usmjeriti tok plućima udahnutog Qi prema dolje. Kada je bubrežni Qi slab, tada se pluća ne mogu dovoljno proširiti, a Qi umjesto da silazi, vraća se prema gore te skraćuje dah i začepljuje dišne puteve. Bubreg još dodatno, osim navedenog, djeluje i putem “Du kanala” (kanal koji povezuje sve Yang meridijane) direktno na sluznicu nosa i sinusa. Du kanal je ekstra meridijan, koji izranja između bubrega i penje se uz kičmu, preko glave u nos i sluznicu usta te donosi čistu energiju iz bubrega.

Dakle, funkcija kineskog bubrega je “disanje” zajedno s plućima i donošenje energije u gornji respiratorni sustav, kako bi se osigurala prohodnost nosa i neometanog disanja.

Cjelogodišnji alergijski rinitis može početi u djetinjstvu ili kasnije, u odrasloj dobi. U slučaju da se javi u djetinjstvu, uzrok je nedovoljno razvijeni bubrežni i plućni Qi zbog različitih utjecaja na trudnoću ili povezano sa samim porođajem. Hormonalna aktivnost u vrijeme adolescencije može ojačati energiju pluća i bubrega pa problemi nestaju, ali ipak se često događa da osoba ostane podložna alergijskom rinitisu tijekom cijelog života.
Energija bubrega povezana je sa seksualnom aktivnošću te pretjerana seksualna aktivnost dovodi do njezinog pada, pojave ili pogoršanja već postojeće simptomatologije. Također, sam proces starenja slabi energiju bubrega, što može biti popraćeno pojavom respiratorne alergije u kasnijoj životnoj dobi.

Cjelogodišnji alergijski rinitis zahtjeva istodobno tretiranje uzroka i posljedice, odnosno istodobno izvođenje terapije tonifikacije energije pluća i bubrega (uzrok) i izvođenje terapije kojom se potiče izbacivanje vjetra iz meridijana (posljedica).

S obzirom na simptome sezonalnog alergijskog rinitisa tradicionalna kineska medicina je identificirala dva tipa : “vjetar-hladnoća” i “vjetar-vrućina”.
O kojem tipu rinitisa se radi, određuje se prema kliničkoj slici (simptomima) te pulsnoj i jezičnoj dijagnozi. U skladu s dijagnozom postavlja se terapija, koja s obzirom na ishod dijagnoze može uključivati akupunkturu, cupping metodu te i/ili grijanje moxom.

U tretiranju sezonalnog alergijskog rinitisa, odnosno u postupku primjene terapije, prvo se radi na uklanjanju “vjetar-hladnoća” i “vjetar-vrućina” simptoma, a nakon toga se tonificira energija pluća- bubreg i Du kanal.

Dodatno je važno naglasiti, da kada alergijski rinitis traje duže vrijeme, obično bude popraćen i slabljenjem energije kineske slezene (slezena i gušterača) i u tom slučaju terapija se proširuje i na dodatnu tonifikaciju tog organa, uz prethodno izbacivanje vjetra i sluzi.